21 godišnjak uspešan u svetu pčelarstva
Autor Marija ĐorđevićDa li znate nekoga ko radi više poslova odjednom? Verovatno znate. Ali, da li znate nekoga ko je u isto vreme i veterinar i harmonikaš i pčelar i student i budući inženjer hemijske tehnologije? Verujem da ne znate. Ipak, takav neko postoji. Zove se Nikola Trifković, ima 21 godinu i živi u selu Rečka, nedaleko od Negotina.
Nikola Trifković je student tehnološkog inženjerstva na Tehničkom fakultetu u Boru. Ali za razliku od svojih vršnjaka koji pored studiranja ne stižu da rade ništa drugo on stiže. Pored studija našao je vremena i za ozbiljno bavljenje pčelarstvom pa je najmlađi pčelar negotinskog sela Rečke, a možda i šire. Prethodno je završio nižu muzičku školu na odseku za harmoniku i veterinarski smer Poljoprivredne škole „Rajko Bosnić“ u Bukovu. Dakle, veterinar, harmonikaš, pčelar i student-budući inženjer. Nikola navodi da je sve moguće postići uz dobru organizaciju:
"Potrebno je puno rada, truda i mnogo odricanja da bi se sve stiglo. Ja sam tokom čitave nedelje u Boru gde slušam predavanja, a za vikend dođem kući i to vreme uglavnom iskoristim za bavljenje oko pčela. Takođe, neophodna je i podrška porodice".
Još kao dečak zavoleo je životinje pa nije ni čudo što se odlučio da upiše baš veterinarski smer u ovdašnjoj Poljoprivrednoj školi. Što se tiče muzičkog talenta, nasledio ga je od oca od koga je nasledio i prvu harmoniku na kojoj i danas svira. Treba napomenuti da i pored svih obaveza stiže i da svira za KUD „Hajduk Veljko“ iz svog sela.
Nikola kaže da mu je sada fakultet na prvom mestu, ali da veterinu i harmoniku i dalje mnogo voli. Ipak, u poslednje vreme najviše uživa kada posluje oko košnica i pčela.
Prve korake u pčelarstvu napravio je uz pomoć starijih pčelara iz Rečke koji su mu ukazali na ovaj divan hobi koji može da bude i posao od koga može lepo da se zaradi. Nikola je počeo sa dva roja kao šesnaestogodišnji dečak, a danas, posle 5 godina bavljenja pčelarstvom, ima 50-ak košnica. Svaki početak je težak, pa je takav bio i njegov, ali navodi da je sve lakše kada imate od koga da učite, a on je učio od nekih od najboljih pčelara koje Negotinska Krajina ima. Njegova porodica u početku nije mislila da će Nikola postati ono što danas jeste, mladi i uspešni pčelar.
Moja porodica u početku nije mislila da će ovo da bude moje zanimanje i da ćemo dostići ovoliki broj košnica. Mislili su da ću ja sa par košnica da počnem i da će sve to da mi bude hobi. Međutim, pčelarstvo mi je postalo dopunsko zanimanje. Pčelari sa 10-ak košnica su pčelari hobisti, oni do 100 košnica su pčelari kojima je to dopunska delatnost, a oni koji imaju preko 100 košnica su profesionalni pčelari. Danas se moja porodica uveliko uključuje i pomaže mi oko pripremanja ramova i košnica.
Ovaj mladi pčelar je član pčelarskog društva „Slatina“ iz istoimenog borskog sela. Kaže da je od izuzetne važnosti za jednog pčelara da mnogo čita, informiše se, posećuje internet forume, ali i predavanja i sajmove. Nikola daje i prezicnu definiciju dobrog pčelara:
"Dobar pčelar ne sme da bude nervozan, mora da voli pčelu pre svega, ali i da bude strpljiv i smiren."
Nikola i njegova porodica najviše proizvode bagremov, suncokretov i šumski med. Svoj med prodaju na veliko firmama iz Knjaževca i Kragujevca koje ga dalje prodaju po zemljama Evropske unije. Pre svakog otkupa med prolazi opsežne analize i biva testiran na prisustvo nedozvoljenih supstanci kao što su saharoza i razni antibiotici. Važno je imati čist i prirodan med koji može da bude ukusna poslastica ali i dobar lek, a Nikolin je baš takav.
Ne koristim šećer u svojoj proizvodnji meda jer mi je važno da med bude prirodan. Takođe, bitno je pčelama uvek ostaviti dovoljno meda kako bi mogle da se prehranjuju, neguju i razvijaju. Naše tržište je prebukirano takozvanim falsifikovanim medom koji u sebi sadrži velike količine šećera, a najlakše ćete ga prepoznati jer je znatno jeftiniji od pravog meda. Ljudi ga ipak, ne znajući, kupuju i zbog svega toga moj med najčešće odlazi van granica naše zemlje.
Ovaj mladi pčelar savetuje svima koji bi želeli da krenu njegovim stopama da počnu sa malim brojem košnica i da postepeno povećaju broj u skladu sa mogućnostima i znanjem koje u međuvremenu steknu. Nikola ističe da su neophodni rad i ljubav prema pčelama,ali da ništa neobičan nije ni strah od ujeda pčele koji se javlja na početku ali i lako prevazilazi. Svim ljudima savetuje da izbace šećer iz upotrebe jer je izuzetno štetan za ljudski organizam i da što češće konzumiraju med.
Na pitanje gde vidi sebe za pet godina ovaj Rečanac spremno odgovara:
"Krenulo mi je dobro, napredujem , povećavam broj košnica, vadim dobre količine meda i nadam se da ću za pet godina dostići broj od 100 košnica".
Verujemo da će ovaj momak kroz pet godina ostvariti svoj san o 100 košnica, ali i završiti fakultet i nastaviti da svira harmoniku. Ipak, već sada možemo reći da je sa samo 21 godinom postigao mnogo i da može da služi kao uzor mnogim svojim vršnjacima.