Igor Đurđević, predsednik Policijskog sindikalnog pokreta, za portal ES iznosi jednu od retko iskrenih priča koje su do sada zabeležene o položaju i uslovima rada naše policije, koja je često na udaru kritike, a koja se zapravo i sama nosi sa nebrojenim problemima  

 

Čitaocima našeg portala preneli smo obrazloženje o motivima za nastanak još jednog sindikata koji će se, najavio je Igor Đurđević, predsednik Policijskog sindikalnog pokreta, po mnogo čemu razlikovati od već postojećih. Jedan od svakako najvećih motiva jeste nezadovoljstvo radom policijskih sindikata, koji prema našem sagovorniku kao da nemaju vremena, a ni želju da se bave, kako je naveo, „provincijskim  glasom u vezi sa malim mikro „problemčićima“ koji tište pripadnike policije u unutrašnjosti Srbije“. 

ES: Članovi Policijskog sindikalnog pokreta su veoma dobro snimili situaciju sindikalizma i sindikalnog rada u našoj zemlji, pa i u oblasti rada kojoj Vi pripadate. Šta su po PSP i Vama lično, najveći problemi koji tište policajce u Negotinu, u stanici u kojoj i sami radite?

I.Đ. O uslovima za rad u objektu Policijske ispostave Negotin mislim da nema potrebe da se detaljno obrazlaže, jer sam izgled fasade govori skoro sve. Gotovo svi građani naše opštine, koji su ulazili u zgradu, mogu da posvedoče o kakvim se prostorijama radi. Kancelarije, nekoliko funkcionalnih, prenatrpane sa delovima starog inventara, sanitarni čvor gotovo neupotrebljiv, podrumske prostorije za zadržavanje su takođe neupotrebljive, prostorija za sastanke iz nekadašnjeg perioda koja se takođe nalazi u podrumu pretvorena je u skladište i totalno je nefunkcionalna, grejanja celog objekta gotovo da nema, jer smo povezani na centralno grejanje odnosno na tzv.kotao zgrade Opštine koja se greje striktno samo radnim danima po 8 sati. Da se zadržimo na trenutak kod te satnice grejanja. Dakle, policija kao ustanova na raspolaganju je građanima svakodnevno, 365 dana u godini na 24 sata, a na nedeljnom nivou ima grajanja svega pet radnih dana po 8 sati, što ukupno iznosi 40 sati. Paradoksalno zvuči kada se stvari postave sa ove tačke gledišta i kada se uzmu u obzir aktuelne spoljašnje, veoma niske temperature, koje gotovo da nisu ništa više ni u radnim prostorijama Policijske ispostave za vreme vikenda jer i prozori na samom objektu gotovo da nemaju svoju primarnu funkciju. Dakle, više vremena je objekat PI bez grejanja u odnosu na kraći vremenski period kada se greje. Radi se zaista o objektu koji je star i u koga nije ulagano decenijama. 

Što se tiče prostornih kapaciteta cele PS koja je razuđena u više objekata, moramo napomenuti i poseban problem upravnih poslova, konkretno, ličnih karata, registracije vozila, pasoša, poslova oružja itd. Upravni poslovi PS Negotin su smešteni u jednom od delova hodnika na spratu opštinske zgrade i to u onom najmračnijem hodniku gde je uvek uočljiva najveća gužva. Radi se o nekoliko kancelarija prenatrpanih raznom elektronskom opremom potrebnom za rad gde zaposleni zaista imaju problema. Rade u skučenom prostoru i pri tome trpe, kao prvi na udaru, sve kritike građanstva koje opravdano gubi strpljenje prilikom celodnevnog čekanja na izdavanje dokumenata. Da se ne zadržavamo samo u prostorijama, izađimo napolje, ispred Policijske ispostave... Tu se nalazi onaj famozni parking prostor prenatrpan raznim vozilima Opštinske uprave, potom vozilima koja su prilikom rada policije oduzeta i slično. 

Naravno, uočavaju se i parkirana policijska vozila koja su prethodnih dana kada je padao sneg, bila pokrivena i gotovo da se nisu uočavala. Ako se pitate zašto, odgovor je veoma jednostavan – ta policijska vozila nisu u funkciji. Da, nalaze se na broju čisto forme radi, ali suštinski policajci raspolažu u smeni sa po jednim vozilom koje je i samo veoma sumnjive tehničke ispravnosti. Imajući u vidu razuđenost opštine Negotin i postojanje više desetina seoskih mesnih zajednica gde je potrebno svakodnevno stalno prisustvo policije, koje je neizvodljivo odavno, takav auto park Policijske stanice je zaista neprimeren. Policajac često i pola svoje smene utroši na osposobljavanje vozila za korišćenje, zamenu ulja, otklanjanje problema oko pneumatika... ne radi ovo, ne radi ono, a što je najgore u svemu, opet su građani, kao korisnici naših usluga, najviše oštećeni. O svim tim problemima ili se ne priča ili se bar ne priča u dovoljnoj meri pošto je uvek prioritet za rešavanje tih prostorno-tehničkih problema negde bliže Beogradu i sedištu ministarstva u odnosu na nas .

ES: Jedna od svakako najbolnijih tačaka, verovatno da je broj zaposlenih u Policijskoj stanici Negotin?

I.Đ. Godinama unazad baratalo se kojekakvim internim sistematizacijama kojima se broj izvršilaca policijskih poslova samo smanjivao, da bi se sada došlo do nekog iluzorno smešnog broja kojim, jedva da se po jedna ili dve smenske patrolne delatnosti mogu sprovesti, naravno, sa jednim od raspoloživih vozila, pa se postavlja logično pitanje šta bi sa policijskim pozornicima u centru grada, šta bi sa policijskim odeljenjem Jabukovac, šta bi sa stalnim kontinuiranim prisustvom policije na seoskim sektorima, šta bi sa školskim policajcima, šta bi sa saobraćajnom policijom? Mnogo je pitanja, nažalost!  Danas u vreme aktuelne migrantske krize, kada i kolege iz Negotina bivaju angažovane na petnaestodnevnim terenima i radu van opštine Negotin, taj problem dostiže vrhunac. Naravno, kako posao ne sme da trpi, sva ta opterećenja padaju na svega nekoliko smenskih izvršilaca. Kako kadrovanje i sistematizacija i nije oblast kojom se sindikat u osnovi treba da bavi, mi celu tu stvar prikazujemo gledano kroz prizmu opterećenja policajca koji radi jer nemoguće je da posao koji su nekada obavljala recimo dva, tri ili četri policajca danas radi samo jedan, koji se pri tome smrzava u kancelariji, nema kompjuter i štampač za rad već se dovija donoseći od kuće ličnu opremu za takav rad. Kada je na ulici onda je u vozilu koje je polu-ispravno i često je zbog tehničke neispravnosti nemoguće da napusti teritoriju Negotina, jer bi se mogao dogoditi kvar na otvorenom putu. Ti problemi nisu od juče, oni se godinama nagomilavaju i vremenom postaju svakodnevica, realnost sa kojom se zaposleni, s obzirom da zaista nema više ko da se o njihovim pravima brine, olako mire i prihvataju često na štetu svog zdravlja, svog slobodnog vremena koje je potrebno da se birokratski posao okonča i na kraju krajeva i svog ličnog skromnog budžeta.

ES: U situaciji koju ste opisali zaposlenima se obraćaju sindikati koji od  članarina kupuju delove opreme kao što su kompjuteri, štampači, klima uređaji, čak i voda za piće, odnosno aparati?

I.Đ. Stvorena je slika da je to zapravo normalno i da mi sami kao zaposleni, od neke naše članarine, našeg novca, treba sami sebi da poboljšamo i stvorimo elementarne uslove za rad. Paradoks je zaista da sami sebi kupujemo opremu za rad umesto poslodavca koji je dužan to da obezbedi. Kupujemo i delove uniforme i slično. Na kraju, ne bi me čudilo da ti sindikati počnu sa promovisanjem ideje da treba sami sebi, od naših skromnih plata, kroz članarine, da kupujemo rezervne delove za pokvarena vozila pa i sama vozila na kraju krajeva. Sve ove pojedinosti ne bi nas se kao sindikalne organizacije ticale da direktno ne utiču na tri stvari: 1. opravdano nezadovoljstvo građana; 2. nepotrebne finansijske troškove zaposlenih i konačno, na bezbednost i zdravlje zaposlenih, kao najbitniji faktor.

Verovatno, gledano sa aspekta građana, svi ti naši policijski problemi ne zavređuju posebnu pažnju, pogotovo ako se ima u vidu da policiju mnogi ne vole, međutim kada se stvari postave na drugi način, tj. kada se cela  situacija sagleda iz ugla građana koji su direktni korisnici naših usluga, slika je drugačija. Od nas zavisi  bezbednost građana i sigurnost njihove imovine. Oni ulaze u te naše neuslovne prostorije, prevoze se tim našim vozilima kakva imamo! Vide sve to, a na umu imaju činjenicu da smo zapravo mi taj subjekt od koga se očekuje da reši njihove probleme! Sve onda poprima drugačiji izgled i smisao, složićete se. Što se tiče odnosa stranih država prema svojim policajcima, o tome bolje da ne načinjemo temu jer policajac je u inostranstvu, u razvijenim zemljama EU, kojima svakako težimo, u daleko pogodnijem položaju i celo društvo se prema njemu sasvim drugačije ophodi, kaže Igor Đurđević.

Sutra, u trećem delu priče, sagovornik portala ES, Igor Đurđević, predsednik PSP, govori o pravnoj zaštićenosti policajaca, pokrenutom pitanju stanova u tzv. “Plavoj zgradi“ u Negotinu i još nekim otvorenim, koja tište zaposlene radnike u policiji. 

 

Dodaj komentar

Molimo Vas da se u komentarima držite teme teksta. Redakcija portala EAST SIDE zadržava pravo da - ukoliko ih proceni kao neumesne - ne objavi komentare koji sadrže osvrte na nečiju ličnost i privatan život, uvrede na račun autora teksta i/ili članova redakcije EAST SIDE kao i bilo kakvu pretnju, nepristojan rečnik, govor mržnje, rasne i nacionalne uvrede ili bilo kakav nezakonit sadržaj. Linkove ka drugim sajtovima ne objavljujemo. EAST SIDE nema nikakvu obavezu obrazlaganja odluka vezanih za njihovo objavljivanje. Redakcija ne odgovara za stavove čitalaca iznesene u komentarima. Vaš komentar može sadržati najviše 1.000 pojedinačnih karaktera i smatra se da ste slanjem komentara potvrdili saglasnost sa gore navedenim pravilima.

Sigurnosni kod
Osveži

JSN Decor template designed by JoomlaShine.com