Pod kojim uslovima rade ljudi na improvizovanoj zelenoj pijaci u Negotinu FOTO
Autor Predrag BalaneskovićU maju mesecu, biće tačno dve godine kako prodavci svoje proizvode prodaju na parkiralištu preko puta Zelene pijace u Negotinu. Na pijačan dan u sredu, ekipa East Side portala obišla je prodavce iprovizovane pijace, ne bi li uvidela pod kojim uslovima rade.
„ Vidite i sami, ne morate ni da pitate. Teško je, smrzavamo se, kisnemo ali od nečega mora da se živi.“ – započinje priču voskar iz Kladova. „ Šta da se radi? Nadali smo se da će završiti sa izgradnjom pijace mnogo ranije, ali sve je naprasno stalo. Nema se para, to je glavni razlog zastoja. Kada su letos trebali da rade jer je bilo lepo vreme, onda je stalo sa izgradnjom. Zakupili smo ovo parking mesto, ovaj deo nazovi pijace, do juna, kao završiće se do tada sa radovima. Čisto sumnjam? Pa gde će za tri meseca sve ovo da izgrade, nego nada se narod i svi mi prodavci da ćemo napakon imati pravo pijačno mesto.“
E.S. Da li se isplati Vaše požrtvovanje, da po kišovitim danima izlazite sa proizvodima na pijacu?
„ Znate kako, bolje išta nego ništa. Kada smo već zakupili do juna gledamo da i mi imamo neku zaradu, pa koliko je to moguće. Nije idealno i ljudi nemaju para, ali dobro je, mora da se radi. Najteže svima nama pada kada dovezemo robu i trebamo da je postavimo na tezgu, jer nam nije dozvoljeno da parkiramo automobile u blizini. Ako parkiramo vozila blizu tezge, kako bi samo postavili stvari, pojavi se policija i kaže nam da to nije parking mesto i da smo stali na zelenu površinu. Kada im odgovorim da nemam kako da postavim stvari na tezgu, dobijem odgovor da to nije njihov problem. A ja se pitam da li je ovo pijaca i da li su ovo tezge? – postavlja pitanje Kladovljanin i daje odgovor – Nije pijaca, ali i to nije moj problem, ja moram da zaradim.“
Tokom jučerašnjeg dana, bilo je i onih koji nisu želeli da daju svoj komentar javno, ali se moglo začuti: „Dovoljno je da snimite i slikate gde radimo. Svaki komentar bi bio suvišan!“ Na sreću, osim gore pomenutog voskara, bilo je još osoba koje su želele da daju svoje viđenje trenutne situacije na parkiralištu preko puta Zelene pijace.
„Ništa nije sigurno kada će početi radovi. Navodno je početak zakazan za 1. mart, ali videćete zbog vremena i nekih njihovih razloga odložiće se. Mi ćemo biti tu sigurno još tri meseca, ali ne bi me čudilo da budemo i naredne godine ovde.“ – kaže jedan od prodavača koji se predstavio kao Živojin.
Njegova supruga, takođe je imala svoj komentar: „ Pogledajte i snimite! Sve nam prokišnjava, ništa nam nisu obezbedili, samo su nas preselili i to je to. Sami smo se snalazili da napravimo tezge, a još moramo da nosimo i po 500 metara robu, muž i ja, jer nam je rečeno da ne smemo tu da se parkiramo kako ne bi oštetili travu. Koja crna trava, pa ovo je blato!? Nikoga ne interesuje kako mi živimo i kako radimo. Što se smrzavamo zimi i dolazimo bolesni da radimo!“ – vidno uznemireno dodaje gospođa koja nije želela da nam se predstavi.
Naša ekipa, obavila je još dva kraća razgovora, sa prodavcem mlečnih proizvoda i još jednim prodavcem sveća.
Prodavac mlečnih proizvoda, odnosno sira i mleka, zove se Miloš i rekao nam je da ima 17 godina i dolazi iz Plavne, tek da zaradi koji dinar. Vidno zimski i toplo obučen dao je kratak komentar pvpdpm naše posete: „ Prodajem sir i mleko više od godinu dana. Pošteno zarađujem novac ovde sa bakom i roditeljima ali vidite u koliko teškim uslovima. Lepo je to što sređuju Zelenu pijacu i treba tako. Nemam ništa protiv, biće svima nam i lepše i bolje kada bude bila završena, ali ne zna se kad će tačno?“
„ Evo sine, vidiš i mi stari moramo da radimo! Penzioner sam, ali penzija mala a ja imam male unuke kojima moraš da kupiš nešto. Raduju se deca, a nema se odakle. Nije lepo što se ovo sa izgradnjom odužilo ovoliko, jer je trebalo odavno sve da bude gotovo, a mi svi radimo i prodajemo u mnogo lepom objektu. Ovako, oni čekaju lepo vreme da počnu da rade, a mi čekamo da završe. Valjda će završiti za tri meseca?“ – pita se i nada, penzioner i prodavac sveća na improvizovanoj pijaci.
Ono što smo zatekli ovog pijačnog dana, nije optimistično a prema rečima prodavaca uslovi za prodaju proizvoda na improvizovanoj pijaci su više nego teški. Hladnoća, kiša, sneg i vetar za ove ljude nisu prepreka da zarade svoj dinar, ali želja da nakon dve godine ponovo prodaju na modernoj Zelenoj pijaci je ogromna. I nama ostaje da se nadamo da će se njihova želja ostvariti i da zajedno kročimo na pravoj Zelenoj pijaci, oni kao prodavci i mi kao kupci.