Ima li Negotin turističku ponudu i kolike su šanse da se privuku turisti?! Šta je ono što nedostaje, a šta možemo da ponudimo putniku namerniku?!

 

Kad god nema ideja kako da se privuku investitori, planovi za razvoj se baziraju na turističkoj ponudi. Istražuju se mogućnosti za privlačenje turista, uz verovanje da se uz mala ulaganja može doći do profita.

Opština Negotin usvojila je dokument Program razvoja turizma do 2026. godine, koji analizira turističke potencijale ali i slabosti i nedostatke ponude.

Osnovni potencijali baziraju se na vinskom, seoskom, kulturno-istorijskom manifestacionom turizmu. Rajac, Rogljevo i Smedovac sa kompleksima podruma takozvanim „Pimnicama“ ili „Pivnicama“, manastiri iz srednjeg veka Bukovo, Vratna i Koroglaš kao i brojne crkve, Muzej Krajine, Mokranjčevi dani, sajam Meda i vina, sajam „Dani Jabuke“ i međunarodna manifestacija „Dani Dunava“, uz seoski turizam, prirodne lepote Krajine i Dunav, ukratko predstavljaju turističku ponudu naše opštine.

Ipak lista nedostataka je malo duža. Udaljenost od aerodroma beogradskog i niškog, loša putna infrastruktura, nedostatak smeštajnih kapaciteta, neobučenost i nekompetentnost radne snage, kao i starosna struktura predstavljaju prepreke za razvoj koje Program prepoznaje.

A realno postavlja se pitanje šta je to specifično što opština Negotin može turistički da ponudi čega već nema u gradovima i opštinama koje raspolažu turističkom i putnom infrastrukturom?!

Srednjevekovnih manastira ima širom Srbije, neuređenih arheoloških nalazišta takođe. Manifestacija tipa „Dana ovoga ili onoga“ u skoro svakoj varošici, Pitijada, Pihtijada, Šljivijada na svakom koraku. Pa se opravdano postavlja pitanje opravdanosti planiranja razvoja opštine na turizmu.

Investicije u kakvu-takvu proizvodnju, upošljavanje lokalnog stanovništva u fabrike koje se bave proizvodnjom dobara, jedina su šansa zadržavanje mladih, ne turizam. Turizam se razvija u banjama, planinskim centrima, na primorju...tamo gde gostu možete ponuditi zanimljive sadžaje za nekoliko dana.

Jedan dan u „Pimnicama“ i Mokranjčevi dani nedovoljni su da bi se na njima bazirao ekonomski razvoj. Preostaje nam da iskoristimo potencijal u vidu prirodnih bogatstava, kao što su Mokranjske stene, zatim Vratnjanske kapije... Nije baš najjasnije da se kao slabost spominje nedovoljan stručni kadar, pre će biti da nismo zadržali taj stručan kadar koji iza sebe ima veoma uspešne rezultate u svetu a tiče se turizma. Kao slabost se može navesti trenutna situacija unutar Turističke organizacije naše opštine, koji već godinama unazad koristi jedno te istu „priču“ koja ne pije vodu, a i nema određen target za nove potencijalne turiste u naš zavičaj. 

društvo ekonomija Negotin turizam utopija