Čovek je više od vere i nacije
Autor Jelena PerićPrethodnih dana se na internetu i društvenim mrežama vodila žestoka polemika o tome da li treba solidarnost pokazati putem pretvaranja profilne slike u simbol podrške i kojim zemljama treba pružiti podršku.
Nakon terorističkog napada u Parizu 13. novembra, u kome je živote izgubilo preko 150 ljudi, internet je eksplodirao. Vest o ovom tragičnom događaju, kao i činjenica da je među žrtvama bilo i naših ljudi, šokirala je i potresla Srbiju. Na drušvenim mrežama su u znak solidarnosti i podrške postavljani statusi kao i francuske zastave.
Međutim bilo je i onih koji smatraju da nije u redu favorizovati neke žrtve i više žaliti za njima nego za žrtvama iz država pogođenih ratom koja trpe konstantna bombardovanja kao što su Liban, Irak, Sirija,... Zaista, svakog dana kao posledica rata ili terorističkih npada, u svetu pogine mnogo ljudi, ali je činjenica da ljudi manifestuju sažaljenje više prema onima koji su im bliži i sa kojima imaju više kontakta.
Privrženost i empatija se razvijaju prema onima sa kojima imamo neku vezu i dodirne tačake. Francuski jezik, kao i francuska istorija, umetnost i književnost uči se od malena u školama, mnogi imaju rodbinu ili prijatelje tamo, a Pariz je i jedno od omiljenih turističkih destinacija. Kad se tome pridoda da su ljudi ubijani u kafiću, tržnom centru i koncertu grupe, koja je samo nekoliko meseci ranije svirala kod nas na Egzitu, opasnost izgleda veća i strašnija, pa nije teško naći objašnjenje zašto veću bol i saosećajnost osećamo prema Francuskoj, nego prema nekoj državi za koju mnogi u Srbiji ne zna ni na kom je kontinentu.
Ipak, politika koju vode velike svetske sile, da su neke žrtve vredne žaljenja i tugovanja, dok se druge smatraju kolateralnom štetom rata, što smo mi 1999. godine osetili na svojoj koži, nije nimalo ispravna i za svaku je osudu. Jer, čovek je čovek, bilo koje da je vere ili nacionalnosti, a svaki život nasilno prekinut predstavlja poraz za ljudsko čovečanstvo.