Bolest o kojoj se ćuti
Autor Predrag BalaneskovićNekontrolisano kockanje je mnogo više od strasti ili poroka, to je svojevrsna bolest zavisnosti. Ipak, pošto je ovaj problem sve više prisutan u državama koje nisu ekonomski razvijene, možemo govoriti da je to problem i u našoj državi, samim tim i u našem regionu.
Da li ste primetili da je kod nas sve više kockarnica, kladionica i drugih vidova zabave koja se "kupuje"? Jednom davno je neko rekao da zemlje koje su siromašne najviše zarađuju na kocki. Pitate se da li je to istina?! Počnimo od naše zemlje koja je već godinama u tranzitnom periodu i koja ima problema sa privredom i ekonomijom, ali zato u svakom delu naše Srbije ima kladionica na pretek.
Kako je moguće kockati se ako živimo na niskim granama?
Naučna istraživanja koja se već deset godina unazad bave ovim problemom, govore o podatku o kojem nismo ni sanjali. Naime, hronični kockari su najčešće oni ljudi koji "krpe kraj sa krajem", tj. nemaju dovoljno novca za osnovne životne potrebe. Hronični kockari maštaju o dobitku na igrama na sreću i misle da će malim ulogom dobiti veliki novac, i tako idu iz gubitka u još veći gubitak.
Neke evropske zemlje iznose podatke da 50.000-100.000 ljudi ima problem sa kockom u svojim sredinama. Zvanični podaci kod nas ne postoje, ali problem je tu. U našoj državi čak ne postoji ni podatak koliko je kockarnica i kladionica registrovano a da ne govorimo o detaljima koliko njih je nelegalno otvoreno. Ipak, pošto na ovom problemu zarađuju mnogi, pa i države, o ovom problemu se najčešće ne govori.
Kockanje nema više negativne konotacije i stigmatizacije, ono je legalan, rasprostranjen, svima dostupan, društveno prihvatljiv oblik zabave. U Negotinu kao privredno nerazvijenoj opštini ima više od šest kladionica i još toliko kockarnica. Kladiti se može doslovno na sve sportove sa bilo kog kraja sveta. Pojam "globalnog sela" još jednom dolazi do izražaja.
Kockanje, s obzirom na to da je društveno prihvatljivo, postaje i popularni oblik rekreacije za adolescente. Iako je zakonom zabranjeno kockanje za mlađe od 18 godina, u praksi nije teško naći maloletnu osobu koja je spremna prekršiti zakon. Odrasli kupuju "listiće" za mlade za "deo zarade". Masovni mediji i reklamiranje potiču zanimanje mladih za kockanje, ali pridonose i opštem raspoloženju da je kockanje prihvatljiv oblik zabave.
Kao i kod odraslih, problematično kockanje kod mladih ima negativan uticaj na sve aspekte života, od učenja i školskog uspeha do mentalnog i fizičkog zdravlja. Rizična je grupa, naravno deca čiji se roditelji kockaju, pa oni usvajaju takav model ponašanja. Neki od simptoma da neka mlada osoba ima problema s kockanjem mogu biti: neobjašnjiva potreba za većom količinom novca, izostanci iz škole, produženo vreme gledanja sporta na televiziji (ili teletekstu), Internetu, odustajanje od slobodnih aktivnosti, udaljavanje od prijatelja i porodice, česte promene raspoloženja, depresije, kasni noćni telefonski razgovori.
Jasno je da se ne možemo pohvaliti predobrom i funkcijonalnom privredom i ekonomijom, ali se zato možemo pohvaliti negativitetima poput bolesti kockanja, koji su napominjemo, naročito izraženi u državama i društvima koji se suočavaju sa slabom ekonomskom situacijom i problemom slabe zaposlenosti.